Pitka voda ona je koja je pogodna za piće ili korištenje u pripremi hrane. Količina vode koju je dnevno potrebno popiti kako bi povoljno utjecala na zdravlje varira od osobe do osobe i ovisi o razini fizičke aktivnosti, dobi, zdravstvenom stanju i okolišnim čimbenicima. Ono što je svima zajedničko, jest da nam je voda zaista potrebna za život.
U većini razvijenih zemalja, voda iz špine zadovoljava standarde za pitku vodu, no postoje situacije gdje je prije korištenja vode za piće potrebno njeno pročišćavanje. Također se s ciljem smanjenja potrošnje ograničenog resursa vode kućanstva sve više okreću korištenju bunarske vode, kišnice i ostalih dostupnih izvora. Vrlo je važno prije konzumacije takve vode provesti postupak pročišćavanja ili dezinfekcije.
Što je pročišćavanje vode?
Pročišćavanje vode za piće i kuhanje predstavlja odstranjivanje, deaktivaciju ili ubijanje patogenih mikroorganizama, što rezultira zaustavljanjem njihova rasta i reprodukcije. Ako ti mikroorganizmi nisu odstranjeni iz vode za piće, njezina konzumacija dovest će do pojave raznih povezanih bolesti.
Kako je moguće provesti dezinfekciju vode za piće?
Vodu možemo pročistiti fizičkim ili kemijskim dezinfektantima. Oni iz vode uklanjaju i organske kontaminante (tvari koje zagađuju), koje služe kao nutrijenti ili skloništa mikroorganizmima. Dezinfektanti ne samo da uklanjaju mikroorganizme, već moraju imati i produljeni učinak kako bi spriječili nastanak novih mikroorganizama u vodovodnim cijevima i tako ponovnu kontaminaciju vode. Neke od čestih metoda pročišćavanja vode objasnit ćemo u nastavku:
Klor se kao dezinfektant pojavljuje u tri oblika – kao plin (organski oblik klora), tekućina (natrijev hipoklorit) i kruta tvar (kalcijev hipoklorit). Kad se kemikalija doda vodi, dolazi do miješanja i raspršivanja što rezultira smanjenoj razini spoja koji ubija mikroorganizme, ali je dovoljno siguran za piće. Voda za piće pročišćena klorom može imati drugačiji okus i miris od netretirane vode. Važno je napomenuti kako je klor toksičan za ribe i ostale vodene životinje, reptile i vodozemce, pa nemojte držati ljubimce tih vrsta u kloriranoj vodi.
Ozon nastaje prolaskom suhog zraka kroz sustav elektroda visokog napona i vrlo je moćno sredstvo za dezinfekciju vode. Potrebni su manja doza i kraće vrijeme djelovanja nego primjerice klora, kako bi se postiglo adekvatno pročišćavanje. Ozonski je plin nestabilan i dezinfekcija se mora obaviti na licu mjesta, te je za postupak potrebno sekundarno sredstvo (najčešće klor) jer se ozon nakon procesa dezinfekcije ne zadržava u vodi u dovoljnoj količini. Ovaj je postupak relativno kompleksan i skup, a električna energija predstavlja 26 do 43% ukupnih troškova u malim sustavima.
Ultraljubičasto (UV) zračenje generirano je posebnom lampom i djeluje na način da, kada uđe u zid ćelije patogenog organizma, remeti njen genetski materijal i tako onemogućuje daljnje razmnožavanje. UV dezinfekcija efikasno uništava bakterije i viruse u vodi. Za sprječavanje ponovnog razvoja mikroorganizama, potrebno je dodati sekundarno sredstvo za dezinfekciju. UV dezinfekcija vode iznimno je aktraktivna zbog svoje dostupnosti, sigurnosti za upotrebu bez toksičnih nusproizvoda, kratkog vremena djelovanja i lakog održavanja opreme. Više o načinu djelovanja UV uređaja za pročišćavanje vode za piće (UV dezinfektor) saznajte ovdje.
Efikasnost dezinfekcije UV zračenjem ovisi o količini energije koju je mikroorganizam upio. Ako doza energije nije dovoljno visoka, genetski materijal mikroorganizama može biti samo oštećen umjesto uništen, pa preporučujemo razinu doziranja višu od one koja je potrebna da bi se zadovoljili zahtjevi dezinfekcije.
Danas je vodu iz kišnice, bunara ili drugih izvora moguće pročistiti lako i bez prevelikih troškova, čime pomažete održivom razvoju i smanjenju prekomjerne potrošnje ovog životno važnog elementa. Ukoliko niste sigurni koju metodu odabrati, javite nam se da zajedno pronađemo najbolje rješenje - KONTAKT.